Pjesme i popevke Silvije Bosner
Digitalna zbirka Gradske knjižnice Ante Kovačića, KGZ bogatija je za još jedan naslov iza kojeg se kriju pravi poetski biseri. „Iza jednostavnog i konkretno formuliranog naslova zbirke Pjesme i popevke, svestranog i čitateljima dobro poznatog autorskog imena Silvije Bosner, krije se cizelirani poetski svijet spoznajnih minijatura“, napisala je u pogovoru zbirke Maja Janković i time postavila čitateljsku udicu na koju se vrijedi uhvatiti.
Pjesničke minijature podijeljene su u dvije jezične, ali ne i tematske cjeline jer se tematsko-motivski sloj prelijeva iz jednog dijela zbirke u drugi otkrivajući trajnu preokupaciju autorice gdje dominira okrenutost k naizgled malim stvarima i pojavama kao i snažna okrenutost prirodi. Priroda supostoji s ljudima, njihovim mislima i osjećajima, ali i ljudskim tvorevinama u urbanoj sredini novonastalog grada.
Pišući podjednako zanimljivo i jezično izbrušeno na književnom i kajkavskom jeziku, Bosner donosi i svijet filozofskih promišljanja (Bitak je naslov jedne od pjesama) kao što je to u pjesmi Monolog s klepsidrom u kojoj nas tek naizgled pokušava prevariti da se iza monologa ipak skriva dijalog, no ne možemo voditi monolog ni s kim drugim, osim sa samim sobom. Ostaje nam dakle zaključiti kako autorica poima vrijeme koje se ne može mjeriti ničim drugim, nego samo osobom koja ga troši, koristi, gubi ili zadržava.
U zbirci pronalazimo i preklapanje stihova te tako jedna od pjesama supostoji kao zasebna pjesma (Pjesme bez naslova), ali i kao dio veće cjeline u pjesmi Razočarenje. Zanimljivo je i kako tepa svom gradu „…pa bu Zaprešić,/kaj imamo ga rad,/fletno postal velegrad.“
Autorica u jednoj od pjesama kaže: „Riječi se odrekoše ljudi“, a nakon čitanja zbirke ostaje jedino zaključiti da je sreća što se autorica nije odrekla riječi te pred nas donosi pravu poetsku poslasticu.
