Upoznajte Zaprešić

Povijest

O naseljenosti zaprešićkoga kraja još u pretpovijesti svjedoče kamene sjekire iz neolitika nađene u Brdovcu i bakrene sjekire iz eneolitika nađene u Mariji Gorici. Ljudi željeznog doba halštata ostavili su tragove na Sv. Križu, a zanimljivi antički ostaci pronađeni su u Drenju.

U rimsko doba kroz ovaj je kraj prolazila prometnica Emona (Ljubljana) – Neviodunum – (Drnovo kraj Krškog, do kojeg je tada i Sava bila plovna) – Siscia (Sisak). U Drenju je bio prijelaz preko Save, kojim se lokalna cesta uz Sutlu spajala s državnom cestom Emona – Siscia.

Nakon dugih stoljeća tišine, novo se srednjovjekovno društvo počinje ustrojavati krajem 11. stoljeća. Tada je Ača, pouzdanik kralja Ladislava, oko 1094. od kralja dobio područja s istočne i zapadne strane Medvednice da bi štitio novoosnovanu biskupiju. Na njezinim zapadnim rubovima počinjao je posjed koji se pružao uz Savu pa sve do Sutle, od kojeg se razvilo susedgradsko-stubičko vlastelinstvo, drugo najveće svjetovno vlastelinstvo u Zagrebačkoj županiji.

Tijekom 15.-16. stoljeća na vlastelinstvo dalekih Ačinih nasljednika doseljavaju se izbjeglice pred Osmanlijama. Neki od njih bježali su iz Pounja i Like, a potomci su im do sada sačuvali ikavicu. S ovim izbjeglicama došli su i franjevci, za koje je vlastelin Susedgrada Zylagy izgradio samostan u Mariji Gorici. To su isti oni fratri, koji su često, čak i u saborskim spisima, krivo nazivani brdovečki fratri. Tek što su se snašli u novom samostanu, okolicu je uz stalnu osmansku prijetnju, potreslo još jedno krvavo zbivanje. Opterećeni kmetovi na čije učestale žalbe nije bilo odgovora, godine 1573. podigli su najveću seljačku bunu ikada viđenu ne samo u Zagrebačkoj županiji nego i znatno šire. Jedan od njezinih vođa bio je Ilija Gregorić, rođen upravo u Mariji Gorici. Negdje oko 1575. godine počinje osipanje ogromnog vlastelinstva. Heningovci tada svoj dio dijele u pet dijelova, na kojima se kasnije često mijenjaju vlasnici.

Posjedi se drobe u niz malih vlastelinstava. Posljedica je bila da je u 17. i 18. stoljeću ovdje živio niz sitnih plemića. Podsjetnik na njih brojne su jednostavne kurije, podignute na desecima malih posjeda, a mnoge su ušle i u 20. stoljeće.

Zahvaljujući dobrom prometnom položaju, ovdje se vrlo rano javlja naselje, koje je već 1334. bilo dovoljno veliko da u njemu bude podignuta župna crkva Sv. Petra. Potvrđeno je to i trasom prve željezničke pruge u Hrvatskoj, koja je prošla ovuda.

U Zaprešiću je 1920. osnovana Industrija mesnih proizvoda d.d., uz Sljeme i petrinjski Gavrilović, najstarija naša mesna industrija.

U zaprešićkom kraju sačuvani su neki od najljepših dijelova naše kulturne, povijesne i umjetničke baštine. Posebnu grupu čine dvorci, nastajali tijekom 18. i 19. stoljeća, koji govore o baroknom europskom ukusu svojih naručitelja, a pripadaju među najljepše primjerke u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Prema kategorizaciji povjesničara umjetnosti dva su nulte kategorije (Gornja Bistra, Januševec), prve je kategorije Lužnica, a druge su kategorije Laduč i Novi dvori.

Političko ustrojstvo

U suvremenoj Hrvatskoj Zaprešić je dobio status grada 30. studenog 1995. godine. Grad ima grb i zastavu. Grb Grada je plavi štit s dijagonalno inverznim bijelim (srebrnim) križem. Zastava Grada pravokutnog je oblika s omjerom duljine stranice dva prema jedan i kopljem uz kraću stranicu. Zastava je žute (zlatne) boje. U sredini zastave je grb Grada.

Dan Grada je 16. listopada, te se na taj dan dodjeljuju javna priznanja.
Zakonom o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi grad Zaprešić samostalan je u odlučivanju o poslovima iz svog samoupravnog djelokruga.
Grad u svom samoupravnom djelokrugu obavlja poslove lokalnog značaja kojim se neposredno ostvaruju potrebe građana, a koji nisu Ustavom ili zakonom dodijeljeni državnim tijelima.

Geografski smještaj

Zaprešički kraj obuhvaća sjeverozapadni dio Zagrebačke županije, sjeverozapadno od rijeke Save između Zagreba i planine Medvednice, s jedne strane, te slovenske granice na rijeci Sutli, s druge strane.

Na malom području razlikuju se tri zemljopisne prirodne cjeline. Prvu cjelinu čini zapadni dio planine Medvednice, na kojoj nema naselja, osim sasvim u podnožju. Druga je Marijagoričko pobrđe između rijeka Krapine i Sutle. Treća je cjelina nizinski dio između Marijagoričkog pobrđa, obronaka Medvednice i rijeke Save, gdje se i smjestio Zaprešić.

Grad Zaprešić, središte kraja, udaljen je od grada Zagreba samo 18 km. Kod njega se križaju željeznička pruga i cesta, koje iz Zagreba idu uz lijevu savsku obalu prema Sloveniji, te dolinom rijeke Krapine prema Hrvatskom zagorju i Varaždinu. Preko njegova područja vode iz Zagreba važne regionalne i međunarodne prometnice u zapadnu i srednju Europu i obratno. Po tome je Zaprešić poznat kao sjeverozapadna vrata Zagrebačke županije.

Kako doći u Zaprešić

U Zaprešić se javnim prijevozom može stići na dva načina. Prvi način je autobusna linija ZET-a, Črnomerec – Zaprešić, koja prometuje svakih nekoliko minuta. Drugi je željeznička veza iz Zagreba po voznom redu HŽ-a, relacija Zagreb – Varaždin ili prigradska linija Savski Marof – Glavni kolodvor – Dugo selo.
Mreža autobusa Meštrović prijevoza pokriva linije okolnih zaprešićkih općina.

Osobnim automobilom u Zaprešiću ste za kraće vrijeme i na nekoliko načina:

  • Dolazeći iz smjera centra Zagreba najjednostavniji je način pratiti Ilicu sve do Aleje Bolonje i Podsuseda, te ravno do račvanja sa cestom za Krapinu gdje treba pratiti desni kolnički trak. Na semaforu se skreće lijevo, te se prate oznake do centra Zaprešića.
  • Dolazeći iz Slovenije:
    Granični prijelaz Bregana – Samobor – Jankomir – autocesta za Krapinu do izlaza za Zaprešić
    Granični prijelaz Harmica – cesta Harmica – Zaprešić
  • Dolazeći od sjevera ili iz smjera Maribora: Nakon prelaska graničnog prijelaza Macelj prate se oznake za smjer Zagreba sve do izlaza za Zaprešića
Skip to content