450 godina Seljačke bune obilježena i u Zaprešiću
Triptih za sjećanje
U Vršilnici je u organizaciji Ogranka Matice hrvatske u Zaprešiću održano obilježavanje 450 godina Seljačke bune dvama važnim događanjima. Jedno je bilo namijenjeno učenicima na kojem su Vlatka Filipčić Maligec i Lidija Kelemen iz Muzeja seljačkih buna održale predavanje i radionice, a drugo je izložba poznatog zaprešićkog umjetnika Ivana Čede Ostreša.
450 godina razdoblje je koje je vrlo pogodno za zaborav, a kako bi se važnija događanja za društvo otrgnula od zaborava, obilježavaju se njihove godišnjice. Ove 2023. godine obilježavamo velikih 450 godina Seljačke bune, ali i 50 godina od stvaranja murala u zgradi Pučkog otvorenog učilišta u Zaprešiću koji je nastao upravo na tu temu.
Izložba Triptih Seljačke bune Čede Ostreša pokušaj je umjetnika da iz zaborava izbavi potlačene seljake s jedne i umjetnost s druge strane. Upravo je on s Dragutinom Grgasom Belim stvarao mural koji je trebao biti trajni spomen na otpor potlačenih i ugnjetavanih na 400. obljetnicu, a danas, 50 godina kasnije taj pokušaj ostvario je drugi put.
Ostreš se u svojim slikama i skulpturama iznova vraća seljaku i njegovoj patnji dalekog 16. stoljeća, ali stvarajući, vraća se danima kada je s prijateljem Belim na skeli stvarao likove na muralu koji i danas nastavljaju svoj tegobni život na novom triptihu. I kako na platnu iz mraka izranjaju lica koja su trpjela pod Tahijem, a iz mraka kao da proviruje i rad s nikad prežaljenim prijateljem koji je prerano otišao.
„Mural je 50 godina bio iza zastora, potres je uništio arhitekturu i mislim da mu je tu kraj priče pa mu je ova izložba kao sprovod“, rekao je autor izložbe, no točna sudbina murala bit će jasna nakon završetka dijela unutarnjih radova.
Na otvorenju svojim je nastupom oživio Matiju Ambroza Gupca glumac Jadran Grubišić u režiji Max teatra, a prikazan je i film Foto kino video kluba o muralu u POUZ-u.
Ogranak Matice hrvatske u Zaprešiću stoga 2023. godinu posvećuje velikoj buni seljaka, ali i velikim slikarima, Belom i Čedi. Kao da su opet stvarali zajedno, stvarali za jedno, za umjetnost koja se ipak obnavlja, diže, ponovno stvara, kao i seljak koji trpeći nikada ne odustaje.
